Monthly Archives: May 2017

Trenutni predsjednik Zoltan Varga osnovao je klub 2012. zbog nepostojanja kvalitetnog druženja mladih osoba s dijabetesom u Osijeku, a potaknut druženjima na Plitvičkim jezerima u organizaciji HSDU-a te na internacionalnom kampu mladih u organizaciji IDF-a. Istovremeno pokreće grupe potpore na društvenim mrežama (Mlade osobe s dijabetesom Osijek i Mlade osobe s dijabetesom u RH) s kolegama iz cijele Hrvatske gdje se povezuju, zajedno uče i međusobno dijele vlastite muke i pobjede vezane uz dijabetes. U cilju stvaranja kluba traženje članova opisuje kao "lov na vještice". Od ispitivanja prijatelja, poznanika i slučajnih prolaznika do otkrivanja ljudi koji boluju preko društvenih mreža polako se okupljala grupica mladih nazvana DiaNet. Današnji članovi kluba dolaze iz Osijeka i okolice, ali tu su i srednjoškolci i studenti kojima je Osijek drugi dom. Bez obzira na različite obaveze uspijevamo organizirat različita okupljanja, proslave, putovanja, akcije mjerenja šećera sugrađanima, odlaske na kongrese u velikom broju svake dvije godine kao i na edukativne radionice te obilježavanja dana dijabetesa svake godine u sklopu Udruge.

Roštiljada članova, 2016.

Okupljanje na Adventu u Tvrđi, 2016.

DiaNet na edukativnoj radionici u Zagrebu 2016. godine

Posjet kolege iz Poreča ekipi u Osijeku 2014.

Budući članovi DiaNeta na IDF kampu u Španjolskoj 2012.

Prvo organizirano mjerenje, Pannonian challange 2012.

Mjerenje šećera sugrađanima u TC Portanova, 2014.

Prva okupljanja u kafićima, 2012.

Početci osnivanja kluba, 2012.

Ideja osnivanja kluba rađa se na edukativnoj radionici HSDU-a na Plitvičkim jezerima 2012.

Predstavljanje kluba na kongresu 2015.

Klub DiaNet na kongresu osoba oboljelih od dijabetesa 2017. godine

Obilježavanje Dana dijabetesa 14.11.2015.-2017.

U nedjelju, 11.10.2015., krenuli smo na izazov koji je pred nas stavila udruga UK Diabetes, na šetnju preko 13 londonskih mostova uz rijeku Temzu. Jutro započinjemo doručkom i pripremom torbi za cjelodnevnu fizičku aktivnost. Polazak je bio predviđen kod Chelsijevog stadiona, do kojeg smo trebali doći metroom. Prva vožnja u Londonu završila je višestrukim presjedanjem, ali na početak šetnje ipak stižemo na vrijeme. Londončani kao pravi domaćini dočekali su nas srdačno, s majicama i ostalom opremom, te hranom i pićem, a mi impresionirani organizacijom i veličinom ovog događaja (ali i stadionom) na šetnju krećemo sat vremena kasnije. Na cijeloj ruti na većim raskrižjima stoje kolege dijabetičari koji nas upućuju u pravom smjeru. Za svaki prelazak mosta dobijali smo žigiće na mapi koju smo dobili na stadionu. Ono što je bilo zadivljujuće za vidjet je rijeka ljudi u plavim majicama koji pješače ispred i iza nas. Nakon 3 sata šetnje i nekoliko pauza po putu stižemo do zadnjeg mosta na našoj mapi, Tower Brigda. Dočekuju nas s natpisima podrške uz čestitke što smo stigli do kraja. U Američkom konferencijskom centru organiziran je doček uz podjelu medalji, uz hranu i piće, a za najmlađe našla se tu još poneka zabavna aktivnost. Uz kratki odmor i okrepu dočekujemo prijatelje iz Engleske te im prenosimo dojmove i pozdrave ekipe koju smo nažalost ostavili u Osijeku. Tako je završila naša mala ekskurzija po Londonu, a mi ohrabreni i nadahnuti novim idejama sretni smo da je sve prošlo bez ikakvih problema i sa savršenim šećerima.

Magdalena Šimatić (19):

Šetnja Londonom preko 13 mostova, unatoč naporu i dužini od 16 kilometara, iskustvo je koje bih ponovila. Organizacija je bila odlična te najviše mi se svidjelo velik broj dijabetičara i svih oni koji podupiru zdrav život i borbu protiv dijabetesa. Tijekom šetnje uz rijeku Temzu vidjeli smo prekrasne dijelove Londona. Meni se najviše svidio boravak na stadionu Stamford Bridge koji me očarao svojom veličinom, ljepotom i raskoši.

Nderim Zećiri (27):

Šetnja mi je bila jedno veliko iskustvo. Upoznao sam jednu novu kulturu i usput vidio puno stvari koje sam oduvijek htio uživo vidjeti, kao naprimjer stadion nogometnog kluba Chelsea i Big Ben. Vraćam se prvom prilikom vidjeti sve što ovaj put nažalost nismo stigli.

Martina Pavlić (23):

Ono što me oduševilo su ljudi koji su sudjelovali u šetnji, bila je to prilika da se pruži podrška oboljelima i podigne razina svijesti o toj bolesti. Organizacijski je sve bilo savršeno, a kako je ovo bio obiteljski događaj, do kraja šetnje i naša mala grupica je postala prava obitelj. Nadam se da ćemo se vratiti dogodine u proširenom sastavu.

Zoltan Varga (23):

Od same šetnje nisam očekivao previše, ali ovo je bila jedinstvena prilika za upoznavanje Londona. Impresionirala me organizacija, London je velik grad, ali nisam očekivao toliki odaziv. Ljudi koji su nam se pridužili nisu bili samo dijabetičari, nego i njihove obitelji i prijatelji. Svakako inspirirajuće iskustvo koje bih preporučio svakome.

Antonio Milinković (20):

Bilo je odlično, London je ispunio sva moja očekivanja i vraćam se čim budem mogao. Odlično je što su toliko organizirani oko dijabetesa i svi su si međusobno podrška. To je nešto što bi mogli preuzeti od njh.